Global Frequency

Warren Ellis je rođen 1968. u Britaniji gdje i danas živi (na jugu Engleske, zajedno sa svojom partnericom i njihovom kćerkom - kako piše u službenoj biografiji). Jedan je od vodećih scenarista na američkoj strip sceni. Bavi se raznim medijsko-spisateljskim poslovima (jednom je, tako,napisao i scenarij za kompjutersku igricu), a napisao je 30-ak stripova od kojih su mnogi ubrzo postali best-selleri. Najpoznatiji radovi su mu serije Transmetropolitan i The Authority, a od njegovih autorskih stripova koji još uvijek nisu završeni, tj. koji i dalje redovito izlaze - Planetary je nezaobilazan naslov za sve! Ellis istovremeno radi velik broj različitih stripova (po tematici i po populaciji kojoj su namjenjeni), pa je nedavno za nezavisnu izdavačku kuću Avatar napisao nekoliko real-life-story one-shotova pod zajedničkim imenom Paparat Comics, a paralelno za Marvel piše komercijalne teenagerske mainstream stripove: Ultimate Fantastic Four i Ultimate Universe trilogiju (prvo poglavlje, Ultimate Nightmare, je upravo završeno). Za Marvelovu nešto stariju Max publiku još piše i ponovo pokrenuti (vrlo brutalni) naslov Iron Man, kojeg crta Adi Granov, newyorski "digitalni" crtač bosansko-zagrebačkog porijekla.

Prošle godine, Ellis je za izdavačku kuću Wildstorm (koja djeluje unutar svemoćnog DC-ja) napravio 12-dijelnu strip seriju Global Frequency. Frequency je para-psihološki akcijski thriller napisan po odličnoj i originalnoj, suvremenoj i aktualnoj ideji o postojanju Svijetske spasilačke službe. Ta služba broji 1001 člana, sve redom obične ljude iz susjedstva (specijaliste za određena područja znanosti, umjetnosti i sporta, politike ili vojnih doktrina, pojedince velikih intelektualnih kapaciteta i raznih, ponekad i ne-legalnih sposobnosti), kojima je svima zajednički cilj i zadaća - spasiti ovaj naš Svijet od nas samih i naših vlastitih pogrešaka. U današnje vrijeme brzih satelitskih komunikacija, članovi Global Frequency su povezani specijalnim mobilnim video-telefonima, preko kojih su međusobno uključeni na isti Global Frequency kanal/hub. Hubom koordinira Aleph, mlada hackerica koja uživa usklađivati misije i procesuirati podatke pristigle od članova diljem svijeta. Jedina osoba kojoj Aleph polaže račune je Miranda Zero, mistična liderica cijelog projekta, žena koja je svakog od 1001 čovjeka u organizaciji osobno izabrala i regrutirala...


Global Frequency je odličan strip. Ima mističan predložak i na granici je između znanstveno objašnjivog sadržaja i čistog SF-a, te tako stilom malo podsjeća na TV seriju X-Files. Tvrtka Warner Brothers je lani ozbiljno razmišljala o pokretanju televizijske serije Global Frequency, no taj je projekt ovih dana, nažalost, bez nekog objašnjenja obustavljen. Snimljena je pilot epizoda u režiji Nelsona McCormicka (Alias) s Michelle Forbes (Star Track: The Next Generation) u glavnoj ulozi i, za sada, cijela stvar stoji na tome. Producenti tvrde da projekt nije potpuno zamro. Navodno, WB namjerava prava za TV seriju ponuditi drugim televizijskim kućama, tako da još uvijek postoji neka mogučnost da Global Frequency zaživi i kao TV serija.


Kompletan Global Frequency je izašao u 12 sveski (svaka ima klasične 22 table stripa), a svaka od njih je strip sam za sebe, strip koji ima kompletnu priču. Svaku svesku je crtao drugi crtač. Sve su to vrhunski, odnosno danas vrlo traženi crtači i oni su ovdje dali značajan doprinos različitoj atmosferi svake pojedine epizode. Serija je reizdana u dva trejda koji su nezaobilazan must-buy!

Paul Pope

Čitatelj stripova od svoje četvrte godine, Paul Pope je vremenom postao jedan od najboljih i najoriginalnijih autora u svijetu stripa. Njegov crtački stil nadovezuje se na likovnu i narativnu tradiciju najboljih Europskih, Japanskih i Američkih stripova. "U svom najboljem izdanju", napisao je tako The Comics Journal, "Popeovi crteži, svojom opuštenošću i gustim, dugačkim, zavojitim pokretima kista, posjeduju gracioznost i tečnost azijske kaliografije."


Popeovi prvi tiskani radovi su bile dvije samo-izdate strip novele, Sin Titulo i The Ballad Of Doctor Richardson, a tek nekoliko godina kasnije kada je pokrenuo kultnu hit seriju THB, Pope je počeo postajati šire poznat. (Prošle godine je konačno dobio prestižnu Eisner nagradu za THB kao najbolji strip u formi one-shota, tj broja samog za sebe.)

Sredinom 90. godina, bio je jedan od malog broja odabranih strip autora koje je največi japanski strip izdavač Kodansha izabrao za svoj eksperimentalni World Manga projekt. Tako se našao rame uz rame s dobro znanim međunarodnim crtačima poput Moebiusa, Barua i Dave Mazzuccellija. Nažalost, nakon pet godina koliko je radio za Kodanshu, i u kojima je nacrtao nekoliko stotina tabli, do danas je objavljeno samo desetak od njih.

Početkom novog tisućljeća, Pope se vraća na američku strip scenu gdje za Vertigo radi dvije fascinantne mini serije. Prva je Heavy Liquid, jedan od najboljih Vertigo uradaka do sada, kojeg je časopis Publisher Weekly stavio na Top 100 najboljih knjiga 2001. godine, a magazin The Face među 10 najboljih stripova te godine, te za kojeg postoje planovi da uskoro krene u kino produkciju (Heavy Liquid je paranormalni SF triler u kojem, u bliskoj budućnosti, tajni agenti progone mladića koji se našao u posjedu nove moćne droge, pristigle iz svemira...). 100% je drugi naslov, urbana klubska mini-serija koja konačno slijedećeg mjeseca izlazi u TPB-u. Ovih dana je izašla specijalka Solo, 50-tak stranica kojih Pope ispunjava svojim kratkim stripovima raznih tematika i crtačkih stilova, a početkom ljeta s nestrpljenjem se očekuje novi Popeov projekt - Batman: Year 100.


Poznat kao "Jim Morrison of Comics", Paul živi u središtu New Yorka (u Cityju, kvartu umjetnika), te tvrdi da mu je cilj raditi "Univerzalne stripove, stripove za 21. stoljeće, priče upakirane u medij stripa koje bi bile dostupne i razumljive ljudima bez obzira gdje se nalazili."

Dave Cooper

Makar to još uvijek nije ovdje eksplicitno rečeno, ovi blog zapisi su zapravo neka vrsta mog stripaškog (čitačkog) dnevnika. Na taj "dnevni red" konačno je stigao i Dave Cooper, strip kojeg čitanje odgađam već nekoliko mjeseci. Točnije od Božića kada sam strip album Ripple dobio na poklon, a kako stalno doma imam veliku količinu zaostataka za čitanje, ovaj je strip nekoliko mjeseci stajao po strani. Kako to obično biva, kad čovijek najmanje očekuje - najviše i dobije! Očekivao sam ne pretjerano artikulirani alternativni strip, a dobio fantastičnu realnu životnu ispovjed srednjovječnog ilustratora.


Martin DeSerres je profesionalni ilustrator koji preživljava na sitnim gažama i snovima o tome kako će jednog dana postati slavni umjetnik. Konačno, tog jednog dana, kanadski Ured za umjetnost pozitivno odgovara na njegovu molbu za sufinanciranje i on dobiva priliku pripremiti svoju prvu pravu izložbu. Martin ima razrađenu ideju i koncept za svoju izložbu, te želi nacrtati aktove ne umjetno lijepih ili umjetno atraktivnih žena. Traži modele koji su prirodni, a na oglas se javlja Tina, mlada, "ne-atraktivna" debeljuca krivih zubiju i prištavog lica...


Da ne otkrijem previše sadržaj, ako volite gorke, duhovito napisane životne stripove, onda - Cooper is da Man! O njegovim radovima više se može naći na direktnom linku Fantagraphics Books, a ovdje još možete pročitati skraćenu verziju biografije (koja se nalazi u sklopu knjige Ripple).
Posebna zahvala ide mojoj prijateljici Melini bez koje ovaj strip vjerojatno ne bih tako skoro pročitao. Možda zaista ne bi bilo loše da uz američki mainstream, ubuduće više vremena posvetim i nezavisnim izdanjima... Nah, just kiddin'!! ;-)

David Charles Cooper živi u mjestu Ottawa (Kanada) zajedno sa svojom suprugom Juliom.

Ripple je treća u seriji labavo povezanih strip knjiga na kojima je radio sedam godina -- te tako konačno kompletirao svoj SuckleCrumpleRipple "triptih". Ripple je prvotno objavljen kao mini-serija od 5 sveski, unutar Daveovog eklektičnog strip serijala Weasel.

Dave je za svoje stripove i ilustracije osvojio hrpu raznih nagrada i priznanja kritike, uključujući i dvije vrhunske nagrade strip industrije - Harveys i Ignatzes. Također, 2003. je dobio i nagradu prestižnog newyorškog Udruženja ilustratora.

Kad ne radi na stripovima, Dave vrijeme provodi crtajući uljana platna koja izlaže po raznim galerijama diljem svijeta. Još radi i na ilustracijama za dječje knjige, oblikuje igračke, a uključen je i u neke animacijske projekte kao dizajner, producent i autor.

Pisati mu se može na: dave@davegraphic.com

Seven Soldiers

PAŽNJA: Tekst koji slijedi sadrži spoilere! Spoileri ne mogu oštetiti vaše računalo, ali vam mogu potpuno pokvariti užitak čitanja!

- Tko je Grant Morrison?

Grant Morrison je škotski strip scenarist koji je najviše stripova napisao za američki DC Comics. Započeo je u britanskom magazinu 2000AD sa serijom Zenith, a ubrzo su ga DC-jevci regrutirali, te je za njih u 90-im godinama napisao neke od najupečatljivijih stripova svih vremena.

- Po čemu je poznat?

Karakterizira ga ne-linearna naracija (gdje vješto barata s velikim brojem uzročno-posljedničnih događaja u različitim vremenskim intervalima) i još je poznat po velikom broju likova koji se pojavljuju u njegovim stripovima (svima daje podjednako važnu ulogu i svaki od tih likova je detaljno razrađen). Neki od njegovih pionirsko-inovativnih radova na polju devete umjetnosti su serije Doom Patrol i The Invisibles. Sa The Invisibles će vjerojatno biti obilježen do kraja života, a njegovi današnji radovi za Vertigo (The Filth i trodjelne mini serije Seaguy, WE3 i Vimanarama) jednako su tako inovativni i ispred svog vremena.

- Recenziju Seaguy možete pročitati na direktnom linku www.stripovi.com.

Uz ove radove, napravljene za nešto uži krug zahtjevnije publike, Morrison je poznat i kao dobar mainstream pisac za široku publiku. Tako se, njegovo drugo scenarističko lice, uspješno okušalo i u poznatim mainstream serijama JLA (DC Comics) i X-Men (Marvel), a ovih dana ponovo radi na jednom velikom mainstream projektu za matični DC - Seven Soldiers. Cijeli projekt će imati 30 nastavaka (7 mini serija od 4 sveske, plus jedna specijalka koja otvara i jedna koja zatvara seriju), a njime Grant super-heroje želi transformirati u suvremene ljude od krvi i mesa.

- U temi Stripovi za travanj možete naći dodatne informacije.


Prije tri dana, u Americi je izašla prva specijalka Seven Soldiers s kompletnom uvodnom epizodom na 38 tabli. Može se čitati kao zaseban strip, broj sam za sebe, ali to baš nije preporučljivo. Tipično za Morrisona, ovaj strip odmah postavlja nekoliko mindblowing pitanja, a sadrži i nekoliko nevjerojatnih detalja (what-the-fuck-is "Vremenski šivaći stroj" koji izgleda kao horizontalno položen Space-Shuttle?!). Ipak, u ovom prvom broju Morrison je morao postaviti okvire cijele priče, pa tako ovdje saznajemo da svijetu prijeti globalna opasnost. Opasnost koju nitko nije očekivao i za koju nitko nije spreman, a najmanje su spremni super-heroji koji su u ovom stripu puni ljudskih slabosti i taština (osjeća se naglašeni Moore-ovski pristup likovima, dok su monolozi i dijalozi baš onako, originalno, Grantovski - pitki i duhoviti).



Okrutna Sheeda je nezamislivo i neopisivo zlo koje, s vremena na vrijeme, iz vlastite zabave proždire civilizacije i pokorava cijele kulture pojedinih doba (od Camelota do Rama kraljevstva, kako se kaže u stripu). Ovoga puta, Sheeda se okomila na 21. stoljeće. Prema legendi, jedino što je može zaustaviti jesu misteriozni The Seven Soldiers of Victory. Sedam žena i muškaraca sa izuzetnim moćima i sposobnostima, sedmero ljudi koji se trebaju udružiti i prevladati vlastite razlike, te staviti vlastite živote na kocku...


Ovu uvodnu Seven Soldiers specijalku maestralno je u nekoliko različitih stilova nacrtao J.H. Williams III (crtao je seriju Promethea). Fanovi su već primjetili da je cowboyski dio stripa hommage Blueberry-ju, a ja bih još dodao da je nekoliko urbanih uvodnih stranica hommage Millerovoj Elektri. Sam početak stripa (koji se odvija u nekoj mračnoj New Orleanskoj močvari) mogao bi, pak, biti reminiscencija Mooreovog Swamp Thinga.

Lobo

Filmovi rađeni po stripovima uvijek izazovu dosta reakcija. Obična publika se tako, često, prvi put susretne s nekim strip likom i to im je "zabavno", pa ovi filmovi u prvim tjednima prikazivanja zarade pristojnu svotu (zadnji primjer je Constantine koji je kod otvaranja zaradio odličnih 36,5 milijuna dollara). A s druge strane, pravovjerni strip fanovi u najvećem broju slučajeva ostanu razočarani površnom ili ponekad potpuno promašenom ekranizacijom njihovog najdražeg junaka.

U poplavi stripovskih filmova koja traje zadnjih pet godina, jedan jako popularni strip junak, začudo, još nije dobio svoju filmsku verziju. Barem ne Hollywoodsku. Riječ je o Lobo-u, vrlo slikovitom i zahvalnom liku svemirskog lovca na ucjene, sirovom šovinisti i maštovitom ubojici. Možda baš zbog tih njegovih osobina, tvrtka Warner Brothers (koja drži autorska prava) još se uvijek nije odvažila snimiti cjelovečernji film. Ali zato, strip fanovi nisu sjedili prekriženih ruku. U vlastitoj "kućnoj" produkciji, Scott Leberecht je 2002. godine snimio kratki, 13-minutni Lobo film. Film je napravljen po stripu Paramilitary Christmas Special, a kako Scott nije totalni filmski diletant (po zanimanju je umjetnički direktor za vizualne efekte na filmu, a trenutno se školuje za redatelja), tako je ovaj kućni uradak ispao bolji od mnogih velikih strip filmova. Lobo-a je odglumio profesionalni glumac Andrew Bryniarski, a tu su još i Tom Gibis (Uskršnji Zec) i Michael V. Allen (Djed Mraz).

Film nije bootleg. Napravljen je uz dozvolu vlasnika autorskih prava (DC Comics), a u sklopu "obrazovne vježbe" pri Američkom Filmskom Institutu. Ipak, kao takav, film nije niti komercijalan, te ga se ne može nigdje pogledati ili kupiti (jedina solucija su P2P kanali...) Slike koje slijede su specijalno napravljene za ovaj blog.



Više slika možete pogledati na stranici Comics2Film.

Arthur Adams

Arthur "Art" Adams je novijim poklonicima stripa sigurno jedan od najdražih suvremenih autora. Prvenstveno je crtač, a u nekoliko navrata je sam pisao i scenarije za svoje stripove. Ovaj 42-godišnji Amerikanac se posljednjih nekoliko godina uglavnom specijalizirao za crtanje naslovnih stranica (ponajviše za DC). S vremena na vrijeme nacrta nekoliko tabli za Alan Mooreov Tom Strong's Terrific Tales٭, a najpoznatiji je po svom stripu Monkeyman & O'Brien٭٭ koji ga je u prvoj polovici devedesetih godina promovirao u crtačku zvijezdu.

Adams je veliki obožavatelj legendarnog Jacka Kirbyja i u svoj način crtanja je ugradio puno Kirbyjevskih elemenata. Voli crtati futurističke laboratorije i naprednu tehnologiju, a nenadmašan je kod vanzemanjaca i nemogućih likova iz drugih dimenzija. Crtež mu je pregledan i čist, a posebno su dojmljivi njegovi pin-upovi ženskih likova.

Jedan od njegovih najboljih stripova je dvodjelni crossover Gen13 and Monkeyman & O'Brien, objavljen 1998. godine.



Danas se od avanturističko-fantastičnih stripova očekuje da budu zabavni i pomalo cinični, a ne naivni kao davnih zlatnih godina stripa. Za ovaj strip Adams je sam napisao scenarij i teenagerske heroje stavio u situaciju u kojoj se oni suočavaju s pokvarenim i korumpiranim vlastitim dvojnicima iz druge dimenzije. Duhoviti i britki dijalozi, često su dvosmisleni na dvije razine - te su istovremeno primjereni i teenagerskoj publici željnoj najobičnije avanture, ali i starijim čitateljima koji vole u jednom ovakvom stripu pronači skrivene reference na stvarni svijet. Art Adams je ovaj strip nacrtao u olovci, a crteže je tušem dovršila odlična Sandra Hope. Kombinacija lucidnog scenarija i lijepog crteža (gdje se na facama otkriva svaka, i najmanja, emocija) od ovog crossovera je stvorila pravi mali strip biser. Ako ste u prilici negdje upiknuti ova dva retro broja - srdačno preporučujem. :-)



٭ Popratni Tom Strong serijal koji objavljuje kratke stripove o sporednim likovima iz regularne serije. Izašlo je 12 brojeva koji će biti reizdani u 2 trejda.
٭٭ Kompletna mini-serija Monkeyman & O'Brien ima oko 150 tabli i objavljena je u trejdu. Ovaj crossover s Gen13 se, nažalost, ne nalazi u TPB-u.

Sin City

Kad smo već u filmskoj strip atmosferi (a potaknut komentarom gospodina weirdo_intacta), danas sam pripremio 3 najavna postera za film Sin City. Za sada, koliko znam, postoji 7 različitih promotivnih plakata. Neki od njih (kao onaj s neprepoznatljivim Benicio Del Torom) su loše napravljeni, a neki su tek solidno dizajnirani. Ali zato - ova 3 su prava bomba!!!

Film je trenutno u post-produkciji, a u kinima bi se trebao pojaviti 1. travnja. Više informacija, kratke trailere, wallpapere i slične drangulije možete naći na službenom Sin City web siteu. Najkvalitetnije slike postera su, pak, samo ovdje! ;-)

Constantine

PAŽNJA: Tekst koji slijedi sadrži spoilere! Tko ih se ne boji, neka hrabro kroči naprijed!

Prošli je tjedan jedna od glavnih tema na svim stripovskim i filmskim net stranicama bio film Constantine, snimljen po stripu Hellblazer. Oni koji su ga već pogledali kažu da je film strašno loš. Glavnu ulogu tumači Keanu Reeves, a režirao ga je Francis Lawrence. Scenarij je prilagodio i napisao Jamie Delano, po predlošku - strip epizodi Dangerous Habits Gartha Ennisa. Kako se film još nije počeo prikazivati kod nas, ovaj tekst je napisan prema filmskoj strip adaptaciji.


Originalna strip serija Hellblazer u Americi izlazi već 17 godina. Ovog mjeseca je izašao 204. broj, a glavni lik serijala je John Constantine. John je ironični propalica, uglavnom samoživi looser koji voli manipulirati svojim prijateljima i tako uvijek okretati situaciju u svoju korist. On je zapravo antiheroj s kojim se čitaoci stripa ne poistovjećuju direktno, ali ipak ostaje simpatičan zbog velike doze tragike i gorčine koja ga prati. Posjeduje šesto čulo i poznaje mnoge magijske trikove, no to nije toliko važno. Njegova osobnost je ono što čitaoce cijeli ovaj niz godina drži vjernima stripu.

Prvo što bode oči kad pročitate strip adaptaciju filma (koja, navodno, scenarij prati u stopu) jest potpuno promjenjen karakter Constantina. Za Hollywoodske potrebe, Hellblazer je postao pravi pravcati heroj, uvijek spreman izgovoriti neku neuvjerljivu bigger than life rečenicu. Karikiran je do te mjere da su mu producenti u ruke uvalili skraćenu pušku za ubijanje demona. To, naravno, više nije isti lik iz originalnog stripa, a nije mi baš jasno na koju publiku su računali u kompaniji Warner Brothers (koja je ujedno i vlasnik izdavačke kuće DC), jer je sigurno da strip ljubitelji Hellblazera neće popušiti film, jednako kao što niti kino publika (kojoj se eventualno dopadne ovaj film) neće prihvatiti onaj lik koji je u originalnom stripu.


Radnja je, umjesto u London, smještena u Los Angeles. Johnovo porijeklo je tako mistificirano da se ne može razlučiti da li je on u filmu Amerikanac ili možda Englez koji se našao u Americi. Film sadrži prevelik broj sporednih likova (Beeman, Papa Midnite, Balthazar, Father Hennessy...) U originalnom stripu oni imaju svoje mjesto, a ovdje su svi zajedno nagurani u istu priču i time otežavaju praćenje radnje. Velikim dijelom, scenarij se temelji na prije navedenoj Ennisovoj strip epizodi. Priča jest napravljena onako megalomanski kako to samo Hollywood zna, ali da nebi samo kritizirali, rasplet filma (koji je nešto izmjenjen od raspleta u stripu), ipak, funkcionira prilično dobro. To je jedan od rijetkih pluseva kojeg, nažalost, u sijenu baca ljigava politička korektnost ostavljena za kraj filma, kada "izlječeni" John Constantine umjesto cigarete u usta stavlja žvakaću gumu.

Možda pravi film iznenadi i izazove nešto bolji dojam od ove adaptacije. Ako je suditi po prvim kritikama koje se mogu pročitati na netu, duboko sumnjam u to. Nažalost, Constantine će vjerojatno biti još jedan dokaz kako strip ekranizacije rijetko uspjevaju i kako je strip publika zahtjevnija od filmske.

Za kraj nekoliko tehnikalija o strip adaptaciji. Tehnički je izvedena solidno. Steven T. Seagle je film zanatski ponovo vratio u strip formu, a Ron Randall i Jimmy Palmiotti su solidno odradili crtački posao. Kvalitetom to još uvijek nije ni blizu regularnoj Hellblazer seriji, ali ako želimo biti objektivni, onda slobodno možemo zaključiti da je svakako bolje nabaviti ovaj mali jeftini stripić nego jednog dana kupiti skupi Constantine DVD!

Lemon Jelly

Kada su počinjali raditi svoju vlastitu glazbu, Fred Deakin i Nick Franglen - dva DJ-a koji stoje iza imena Lemon Jelly - sigurno nisu mogli ni sanjati da će jednog dana cijela stvar otići tako daleko. Počelo je s tri limitirana 10" EP-ja u vlastitom izdanju (na etiketi Impotent Fury), a danas su to posebno traženi kolekcionarski primjerci. Razlog nisu, samo, savršeno dobre Lemon Jelly melodije, već je tome tako i zbog neobično lijepog dizajna tih singlica. Kasnije su ovi EP-ji zajedno reizdani kao album Lemonjelly.ky, kojim su izašli pred nešto širu publiku, a tek po objavljivanju prvog pravog albuma, Lost Horizons, njihova popularnost je dosegla neočekivane razmjere. Uslijedila je rasprodana i odlična britanska turneja (u sklopu koje su odražali i tri nastupa na London Forumu), te je album Lost Horizons 2003. godine bio nominiran za dvije prestižne glazbene nagrade - Brit Award i Mercury Music Awards.

Prije 20-ak dana, 31. siječnja, pojavio se novi album 64-95. Na njemu sve pjesme sadrže sample ili loop neke od poznatijih rock (!) numera iz razdoblja između 1964. i 1995. godine. Uzeti su uglavnom nepoznati (manje primjetni) dijelovi melodija ili minijature iz pozadine, pa je nova Lemon Jelly ploča i dalje zvukom specifična jedino njima. Do sada napisane kritike vrlo su različite. NME i Telegraph smatraju da je ovo njihova najbolja ploča, dok Observer i Times misle kako je album isprazan. Ali, što oni znaju?! Ovo je još jedna ODLIČNA Lemon Jelly ploča!!! ;-)

Okružen mrtvima 4

Zahvaljujući dobrim (što dobrim, IZVRSNIM!) vezama s izdavačkom kućom Lavirint, danas je na programu SVJETSKA PREMIJERA naslovne stranice srpskog izdanja "Okružen mrtvima" broj 4. Ako ste pročitali komentare na prijašnji post, onda već znate da Dekara i ove noći neumorno radi na ukucavanju teksta za strip i da, dok ovo pišem, sigurno "kasapi" moj prijevod!!! ;-)

Naslovnicu za četvorku (kao i prijašnje dvije), specijalno za Lavirintovo izdanje, nacrtao je Milan Jovanović. Ne moram posebno naglašavati kako mi nismo objektivni kad je u pitanju ovo izdanje i sjeli smo na dupe kad smo vidjeli crtež! Nova naslovna je bolja od originala i točka! ;-)
Milan kao da namjerno iz broja u broj mijenja svoj stil i ovo već postaje iščekivanje da vidimo što će (i kako) svaki slijedeći put nacrtati. Veseli da su to i sami Ameri iz Imagea prepoznali i veseli što je sam Kirkman zadovoljan ovdašnjim izdanjem. :-)

Četvorka bi trebala izaći iz tiska do kraja mjeseca i odmah se naći na standardnim prodajnim mjestima. Mislim da tu neće biti problema i da deadline neće biti prekoračen (jel'da, kume?). Ako netko slučajno još ne zna, ovo izdanje izlazi kao flip sa dva stripa. S jedne strane je "Okružen Mrtvima", a s druge je "Nepobedivi" (također strip Roberta Kirkmana, ali o njemu nekom drugom prilikom...)

Posebna molba za Seinfelda i ostale: nemojte postati sliku na Image-ov forum dok strip stvarno ne izađe, odnosno, pustite uredniku izdanja nek on to napravi! Hvala.

Stripovi za travanj

Obično se kaže "Put your money where your mouth is!" Drugim rječima, nema smisla nešto hvaliti i uzdizati ako nisi spreman za to dati svoju vlastitu lovu. Tako danas, kao temu, stavljam popis stripova koje sam naručio ovih dana. Stripovi u Americi izlaze u travnju, a sistem prodaje je takav da Ameri tiskaju onoliki tiraž koliko ima potencijalnih kupaca, pa se onda novi stripovi moraju naručiti dva mjeseca ranije, na neviđeno, u obliku predbilježbi. Ipak, ako ste imalo uštosirani u njihovu strip scenu, lako ćete i ovako, na neviđeno, moći izabrati stripove po svom ukusu. Idemo s odabirom!

Seven Soldiers je novi projekt Granta Morrisona. Zadnjih nekoliko godina Grant je pisao X-Mene za Marvel, a lani se ekskluzivnim ugovorom vratio u DC. Trenutno za DC piše nekoliko stripova (kratke serije pod etiketom Vertigo, te ongoing serijal JLA Classified), dok će strip saga Seven Soldiers biti njegov največi ovogodišnji projekt. Riječ je o mega-seriji koja obuhvaća nekoliko mini-serija kojima se u DC Universe uvodi sedam novih likova. Ovime se želi osviježiti standardnu menažeriju strip junaka ove izdavačke kuće, a kao dokaz da cijeli projekt ima šanse uspjeti jest i to što urednici nisu dozvolili nikakve propuste, pa su za crtanje angažirali sve same vrhunske i nabrijane crtače mlađe generacije.
U travnju idu dva nova Seven Soldiers naslova - Klarion The Witch Boy i Zatanna. Prvi naslov će, tako, crtati naturalizirani zagrepčanin Frazer Irving, odličan britanski crtač kojeg karakterizira naglašeno individualni likovni stil. Za drugi serijal zaduženi su Ryan Sook (crtač koji je došao iz animiranih filmova i nametnuo se lijepim i čistim tablama na seriji Arkham Asylum: Living Hell), te Mick Gray, tušer poznat po svom radu na Mooreovoj Promethei.
Kod Seven Soldiers nema dvojbe. Bit će to sigurno još jedan "klasičan" DC serijal, novi breaking point za ovu izdavačku kuću, a poznajući ranije Morrisonove stripove, nema ovdje straha niti da vrijeme može "pregaziti" aktualnost jednog njegovog scenarija. ;-)



Howard Chaykin je Amerikanac. Kompletan je autor, crtač i scenarist, poznat po stripu American Flagg. Dugo vremena je bio prisutan isključivo među manjim, nezavisnim izdavačima, što u njegovom slučaju ne znači da se radi o underground liku, već više govori o tome kako čovjek ima čvrste antiglobalizacijske stavove. Ipak, od prošle godine Chaykin radi za DC ("ruši sistem iznutra", kako je nedavno u polu zafrkanciji sam izjavio!), te nakon mini-serije Challengers Of The Unknown sada kreće s novom, City Of Tomorrow. Challengers su bili odličan politički thriller o velikoj uroti šačice posebno moćnih ljudi, a ništa manje angažirano štivo ne bi trebao biti ni City Of Tomorrow. Odmetnuti bilijunaš Eli Foyle sagradio je otok nadomak Kalifornije - Columbiju - utopističko mjesto budućnosti. Njeni stanovnici ne znaju što je to kriminal i žive u blagostanju savršenog svijeta. Sve dok jednog dana tajanstveni bio-virus ne zahvati bio-robote i ne pretvori ih iz ljubaznih sluga u vrhunske zločince...

Iz Dark Horsea u travnju izlazi tvrdo ukoričena knjiga Book Of The Dead. To je nakon Hauntings i Witchcraft, treća knjiga iz njihove horror antologije kratkih stripova. Sadrži radove vrhunskih autora, od Mike Mignole i Erica Powella do Guy Davisa i Kelley Jonesa. Prve dvije knjige sadržavale su stvarno dobre kratke stripove, pa je tako i ova gotovo siguran pogodak. Format je nešto manji od klasičnog američkog strip formata, ali je i cijena niža. 100-njak luksuznih HC stranica za 15 bucksi! Checkirano! :-)



Novitet stiže i iz Vertiga. Vertigo je DC-jeva linija stripova namjenjena starijoj i zahtjevnijoj publici, linija koja najbolje prolazi među "ozbiljnim" strip čitaocima kakvi su Europljani. Ovaj mjesec započinje nova mini-serija (naslovljena da se lako može slomit jezik) Mnemovore, paranormalni thriller o bivšoj sportašici koja nakon ozbiljne sportske ozljede razvija nadprirodne moći. Možda takav okvir priče zvuči malo nategnuto i pretenciozno, ali s obzirom da je crtač Mike Huddleston (autor bolesno luuudog nezavisnog stripa Deep Sleeper!) vrijedi naručiti i provjeriti. Scenarist je Hans Radionoff. Također je napisao i scenarij za film Man-Thing koji bi se uskoro trebao pojaviti u kinima.

I, kao šečer na kraju, jedan rad našeg domaćeg crtača. U izdanju Marvela izlazi Black Widow: Homecoming TPB. Unutra je prvih šest brojeva ponovo pokrenute serije o ovoj špijunskoj heroini. Po scenariju Richarda K. Morgana, strip ctaju naš Goran Parlov i legendarni Bill Sienkiewicz. Prije nego sam vidio prve table, stvarno sam se bojao da kombinacija Gorana u olovci i Sienkiwicza na tušu jednostavno nema šanse, jer svaki od njih ima razvijen i naglašen, međusobno potpuno oprečan crtački stil. I dalje mi je misterija kako su se uspjeli tako dobro međusobno uklopiti, ali Black Widow je crtački ispala fenomenalno dobro. Dodatno veseli što je i krimi-akcijski scenarij vrhunski pisan, tako da je ovaj trejd i zbog Parlova i po svojoj kvaliteti must-buy!



Uz redovite serije poput 100 Bullets, Hellblazer, She-Hulk, Sleeper... (to su samo neki, oni koje obično ne mogu dočekati), ovo gore su stripovi na koje bezrezervno stavljam svoju lovu. U svakom od njih ima nešto što me privlači da ih čitam, skupljam i guštam. Naravno, ukusi su različiti i nisu svi od tih stripova "univerzalni" da bi svima bili jednako dopadljivi ili jednako dobri. Zato, ako se netko želi ovdje uključiti sa svojim komentarom, viđenjem nekog stripa ili svojim prijedlogom za novu lektiru - dobrodošao je! :-)

Afrika Shox

Umjesto klasičnog soundtracka, evo na repertoaru jednog video spota! Kako nemam običaj gledati TV, sa zakašnjenjem od "samo" 6 godina konačno je do mog monitora stigao Leftfieldov video Afrika Shox. Režirao ga je Chris Cunningham, a u Engleskoj je odmah bio zabranjen zbog nasilja i širenja straha. Inače, riječ je o redatelju koji je kasnije, između ostalog, snimio i video Windowlicker za Aphex Twina. Za ovaj Afrika Shox je unatoč zabrani pokupio nekoliko prestižnih nagrada, a osim visoke stiliziranosti i čiste estetske režije, ovaj spot ipak dosta pati od nedostatka radnje. Ne pomaže tu niti dobra stvar, niti pojavljivanje njuške kakva je Afrika Bambaataa. Spot je zamišljen kao portret urbanog crnca na kojeg je bačeno klasično starinsko voodoo prokletstvo. Nažalost, dobra premisa koja u sebi sadrži kontradikciju kao potencijalni zaplet, ovdje nije iskorištena, pa se cijeli video svodi na teturanje lika po New Yorku... Ocjena: 3.

Dobrodošli

Hvala Seinfeldu sa stripova.com na preporuci. :-)))

Svima ostalima želim dobrodošlicu na ovaj neizvjestan blog, uz nadu da već sutra neću zaboraviti da on postoji! ;-)

Današnji soundtrack je novi album Thievery Corp The Cosmic Game. Na prvu zvuči jako dobro, kompleksnije od zadnje ploče. Pjesma The Heart's A Lonely Hunter u kojoj vokalom gostuje David Byrne je potencijalni singl i bolje zvuči ako se glasno odvrne!

Lektira je Richard Corben, specijalka Solo u izdanju DC-ja. Puno kvalitetnije štivo od prijašnjeg Solo broja kojeg je radio Tim Sale. Corb je ovdje sam napisao 80% scenarija za stripove i svaki je na svom mjestu - štosni kratki stripići koji imaju glavu i rep. Crtež, u jednoj riječi - milina (barem za obožavaoce mutant-likova koje on još uvijek nije odustao nazivati "ljudima"!). Večinu stripova je sam bojao ručno, ima jedan za kojeg je boju napravio kompjutorski, a ima i jedan sa gostujućim koloristom.



Lektira je još i serija Fables Billa Willinghama. Uglavnom me podsjeća na stare stripove prije II svjetskog rata (iz 40-ih godina), ne samo zato što se story-arc kojeg sam ovih dana čitao događa u vrijeme rata, već je sveobuhvatna atmosfera stripa napravljena pomalo starinski... Baš u skladu s likovima iz bajki koji su i glavni likovi stripa. Fino je to balansirana fantazija, puna avanture, s brzim i jednostavnim, a ne pretjerano zahtjevnim crtežom - šund do jaja, odlično i lagano se čita.